আয়াত :
58
فَجَعَلَهُمۡ جُذَٰذًا إِلَّا كَبِيرٗا لَّهُمۡ لَعَلَّهُمۡ إِلَيۡهِ يَرۡجِعُونَ
I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili.
আয়াত :
59
قَالُواْ مَن فَعَلَ هَٰذَا بِـَٔالِهَتِنَآ إِنَّهُۥ لَمِنَ ٱلظَّٰلِمِينَ
“Ko uradi ovo sa bogovima našim”, povikaše oni, “zaista je nasilnik!”
আয়াত :
60
قَالُواْ سَمِعۡنَا فَتٗى يَذۡكُرُهُمۡ يُقَالُ لَهُۥٓ إِبۡرَٰهِيمُ
“Čuli smo jednog momka kako ih huli”, rekoše, “ime mu je Ibrahim.”
আয়াত :
61
قَالُواْ فَأۡتُواْ بِهِۦ عَلَىٰٓ أَعۡيُنِ ٱلنَّاسِ لَعَلَّهُمۡ يَشۡهَدُونَ
“Dovedite ga da ga ljudi vide”, rekoše, “da posvjedoče.”
আয়াত :
62
قَالُوٓاْ ءَأَنتَ فَعَلۡتَ هَٰذَا بِـَٔالِهَتِنَا يَٰٓإِبۡرَٰهِيمُ
“Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?”, upitaše.
আয়াত :
63
قَالَ بَلۡ فَعَلَهُۥ كَبِيرُهُمۡ هَٰذَا فَسۡـَٔلُوهُمۡ إِن كَانُواْ يَنطِقُونَ
“To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti”, reče on.
আয়াত :
64
فَرَجَعُوٓاْ إِلَىٰٓ أَنفُسِهِمۡ فَقَالُوٓاْ إِنَّكُمۡ أَنتُمُ ٱلظَّٰلِمُونَ
I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: “Vi ste, zaista, nepravedni!”
আয়াত :
65
ثُمَّ نُكِسُواْ عَلَىٰ رُءُوسِهِمۡ لَقَدۡ عَلِمۡتَ مَا هَٰٓؤُلَآءِ يَنطِقُونَ
Zatim glave oboriše i rekoše: “Ti znaš da ovi ne govore!”
আয়াত :
66
قَالَ أَفَتَعۡبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِ مَا لَا يَنفَعُكُمۡ شَيۡـٔٗا وَلَا يَضُرُّكُمۡ
“Pa zašto, onda, umjesto Allaha obožavate one koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?”, upita on.
আয়াত :
67
أُفّٖ لَّكُمۡ وَلِمَا تَعۡبُدُونَ مِن دُونِ ٱللَّهِۚ أَفَلَا تَعۡقِلُونَ
“Teško vama i onima koje, umjesto Allaha, obožavate! Zašto se ne opametite?”
আয়াত :
68
قَالُواْ حَرِّقُوهُ وَٱنصُرُوٓاْ ءَالِهَتَكُمۡ إِن كُنتُمۡ فَٰعِلِينَ
“Spalite ga i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta učiniti!”, povikaše.
আয়াত :
69
قُلۡنَا يَٰنَارُ كُونِي بَرۡدٗا وَسَلَٰمًا عَلَىٰٓ إِبۡرَٰهِيمَ
“O vatro”, rekosmo Mi, “postani hladna, i spas Ibrahimu!”
আয়াত :
70
وَأَرَادُواْ بِهِۦ كَيۡدٗا فَجَعَلۡنَٰهُمُ ٱلۡأَخۡسَرِينَ
I oni mu htjedoše postaviti zamku, ali ih Mi onemogućismo,
আয়াত :
71
وَنَجَّيۡنَٰهُ وَلُوطًا إِلَى ٱلۡأَرۡضِ ٱلَّتِي بَٰرَكۡنَا فِيهَا لِلۡعَٰلَمِينَ
i spasismo i njega i Luta u zemlju koju smo za ljude blagoslovili,
আয়াত :
72
وَوَهَبۡنَا لَهُۥٓ إِسۡحَٰقَ وَيَعۡقُوبَ نَافِلَةٗۖ وَكُلّٗا جَعَلۡنَا صَٰلِحِينَ
i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba, kao unuka, i sve ih učinismo dobrim.